Anksiozna osjetljivost se opisuje kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću, a koji proizlazi iz uvjerenja da ti simptomi i tjelesne senzacije mogu imati negativne tjelesne, psihološke i socijalne posljedice. Kao što se neke osobe plaše zmija, letenja avionom, javnog nastupa, tako se neke osobe plaše osjećaja koji prate strah, anksioznost ili paniku. Osoba koja ima visoke razine anksiozne osjetljivosti iznenadni ubrzani rad srca će interpretirati kao znak predstojećeg srčanog udara, odnosno grčeve u trbuhu kao znak za hitnu kiruršku intervenciju. Tjelesno zdrava osoba koja ima ovakve pogrešne interpretacijesigurno će doživljavati još veću anksioznost, što će izazvati još jače lupanje srca i tako će se naći u zatvorenom krugu koji kulminira u paničnom napadu (Taylor, 1995a). Početak ovog kruga je u strahu od tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću (anksiozna osjetljivost). Tako Reiss (1991) kaže: "Osobe koje se plaše anksioznosti postepeno razvijaju strah od svake situacije u kojoj postoji bar mala vjerojatnost ili očekivanje da će se javiti anksioznost. Budući da je toliko mnogo takvih situacija, osobe koje suiznimno osjetljive na anksioznost razvijaju strah od velikog broja situacija".
Nema komentara:
Objavi komentar