utorak, 2. prosinca 2014.

Komunikacija s psihički poremećenim osobama

Teškoće u komunikaciji s psihički poremećenim osobama povezane su s prirodom njihova poremećaja. Oboljeli od psihoze imaju očuvana osjetila, ali ne mogu obraditi ono što čuju, vide, mirišu ili dodiruju. Govor psihotične osobe obično je siromašan i ograničen, te odražava poremećenu percepciju, mišljenje, emocije  imotivaciju. Izraz lica psihotične osobe obično ne odgovara verbalnoj poruci, a često izražavaju nelogične misaone procese u obliku iluzija, halucinacija i sumanutih ideja.
Da bismo pomogli osobi s psihotičnim poremećajima da lakše komunicira, možemo učiniti sljedeće:
•  u komunikaciji s klijentom najbitnije je strpljenje i poštivanje
•  klijenta treba poticati da opširnije odgovori na pitanja, da uspostavi socijalni kontakt
•  bolje su kraće razmjene, jednostavne, kratke rečenice i upotreba raznih oblika socijalnih poticaja, kao npr. šetnje, igre, časopisi, uređivanje kose ili noktiju, ... da bi se uključilo klijenta u interakciju
•  nije dobro direktno proturječiti klijentovim sumanutim idejama ili halucinacijama; bolje je pokušati otkriti što se krije iza sumanutih poruka, a to je vrlo često osjećaj straha ili bespomoćnosti. Ako klijent osjeti da smo pronikli u njegove stvarne osjećaje koji su prikriveni poremećenim mišljenjem, da ih razumijemo i prihvaćamo – razvit će povjerenje u nas. 
 

Nema komentara:

Objavi komentar