Agorafobija

- Termin uključuje ne samo strahove od otvorenih prostora, veći s njima povezane aspekte kao što su prisutnost gužve te poteškoće brzog i lakog bijega natrag na sigurno mjesto (obično kući).

- Poremećaj je često povezan sa strahom od napuštanja kuće: strah od ulaska u trgovine, gužvu, javna mjesta,ili putovanja (ako je osoba sama) vlakom, zrakoplovom ili autobusom.

- Premda su težina anksioznosti i stupanj izbjegavajućeg ponašanja različiti, ovo je fobija koja najviše onesposobljava i neke osobe ostaju sasvim vezane za kuću.

- Mnoge osobe plaši pomisao da će kolabirati i da će ostati bez pomoći na javnom mjestu.
-Nepostojanje neposredno dostupnog izlaza jedno je od ključnih značajki mnogih agorafobičnih situacija.   

- Agorafobične situacije mogu biti kombinirane s paničnim poremećajem, ili bez njega

- Poremećaj je češći kod žena, a početak je obično u ranoj odrasloj dobi.

- Liječenje je vrlo kompleksno, a sastoji se od psihoterapije (kognitivno- bihevioralna psihoterapija) i farmakoterapije (antidepresivi- SSRI, kratkotrajno benzodiazepini) 

Fobično anksiozni poremećaji

- U ovoj skupini poremećaja anksioznost izazivaju samo, ili pretežito, određene dobro definirane situacije ili objekti (vanjski u odnosu na osobu) koji zapravo nisu opasni. Karakteristično je da se, kao posljedica toga, ove situacije ili objekti izbjegavaju ili se podnose sa strahom.
- Fobična se anksioznost ne razlikuje subjektivno, fiziološki i po vanjskom ponašanju od drugih ti jačini od blage neugode do užasa.
- Osoba može usmjeriti svoju pažnju na pojedinačne simptome, kao što su palpitacije ili osjećaj da će se onesvjestiti, a to je često povezano sa sekundarnim strahom od smrti, gubitka kontrole ili ludila. 

- Anksioznost se ne otklanja spozajom da drugi ljudi ne gledaju na tu situaciju kao na opasnu i prijeteću.

- I sama pomisao na ulaženje u anticipacijsku anksioznost.
- Fobična anksioznost često koegzistira s depresijom i odprije postojeća fobična anksioznost gotovo se uvijek pogoršava tijekom interkurentne depresivne epizode. 

Koliko dugo uzimati lijekove?

Kako je shizofrenija u većine bolesnika dugotrajna, kronična bolest, kao što je to šećerna bolest ili povišeni krvni tlak, većina će shizofrenih bolesnika vjerojatno znatan dio života, neki i cijeli život, morati uzimati lijekove po preporuci psihijatra, i bit će im potrebna dodatna skrb. Kada oboljeli prestane uzimati postaje velik rizik bolesti, ponovno se pojave shizofreni simptomi koji su mogli posve nestati nakon uzimanja lijekova. U većine bolesnika koji su prestali uzimati antipsihotike, bolest se ponovno pojavi tijekom godine dana.U dijela bolesnika, unatoč uzimanju lijekova, bolest se ponovno pojavljuje, no simptomi su tada slabiji i bolesnik se brže oporavi. Relaps bolesti najuspješnije se sprječava stalnim uzimanjem lijekova, praćenjem ranih znakova poboljšanja i primjenom psihosocijalnih metoda liječenja, uz redovite kontrole psihijatra.

Kako se liječi šizofrenija?

Sva istraživanja o mozgu i utjecaju lijekova dovela su do spoznaja da se shizofrenija može liječiti i to je prije svega antipsihoticima. Uz lijekove mogu pomoći savjetovanje, psihoterapija, eduakcija o bolesti, trening socijalnih vještina, rad s obitelji odnosno reehabilitacijske metode. Vrlo je važno uspostavljanje povjerljivog odnosa sa liječnikom i drugim stručnjacima koji učestvuju u liječenju U akutnoj fazi bolesti, kada su jasno izraženi psihotični simptomi, bolesnika je vrlo često potrebno liječiti u bolnici. Svrha liječenja shizofrenije je otkloniti, ublažiti ili smanjiti simptome bolesti tijekom akutne faze, te spriječiti ponovnu pojavu bolesti tijekom razdoblja nestanka simptoma (remisije bolesti). Antipsihotici su lijekovi koji učinkovito, u većine shizofrenih bolesnika, ublažavaju simptome bolesti ili ih potpuno uklanjaju. Otkako su prvi put upotrijebljeni, u pedesetim godinama prošloga stoljeća, antipsihotici su pomogli tisućama shizofrenih bolesnika, omogućujući im gotovo normalno društveno i radno funkcioniranje. Prije tog vremena, većina shizofrenih bolesnika život je provodila u psihijatrijskim ustanovama i azilima, gotovo cijeli život odvojena od svojih obitelji, prijatelja i vanjskoga svijeta.

Šizofrenija simptomi

Ponovimo nesto o shizofreniji. Poucno je za one koji liječe kao i za one kojij se liječe. Iako je bolest prepoznata i opisivana davno u povijesti, sadašnji naziv je uveo švicarski psihijatar Eugen Bleuler spajajući dvije grčke riječi schizo i fren, što bi značilo «rascjep duše» ili «rascjep ličnosti». On je također razlikovao fundamentalne ili osnovne i sporedne ili akcesorne simptome shizofrenije. Osnovni simptomise još nazivaju i sindrom 4A po Bleuleru, a uključuju: 

Asocijativnu slabost: mišljenje gubi asocijativni slijed i ciljnu predstavu, cijepa se ili prekida, postaje bizarno i neadekvatno. 

Afektivnu neadekvatnost: afektivitet bolesnika neprimjeren je ambijentnoj situaciji i misaonom sadržaju. Ambivalenciju: na afektivnom, voljnom i misaonom planu postoji istovremeno prisustvo oprečnih osjećaja, npr. ljubavi i mržnje, oprečnih težnji, npr. prihvaćanja i odbijanja, bolesnik nešto hoće i neće, i kontradiktornih ideja, npr. nešto je potrebno i nije potrebno.
Autizam: prekid komunikacije sa stvarnošću i povlačenje u sebe i svoj svijet
fantazija.
Sporedni simptomi su obmane opažanja (iluzije i halucinacije), sumanute ideje, funkcionalne smetnje pamćenja, osobenosti rukopisa i verbalnog izražavanja.

Šta uzrokuje depresiju?

Biološki i okolinski utjecaji imaju važnu ulogu  u razvoju depresije. Bolest se u početku javlja kao interakcija stresnih životnih događaja i konstitucije. „Znanstvenim istraživanjima otkriven je poremećaj važnih kemijskih spojeva u mozgu, prijeko potrebnihza prijenos informacija u živčanim stanicama. „Životni stresovi također pridonose ispoljavanju depresivnih simptoma. Najčešće su to poremećeni odnosi s okolinom, nezadovoljstvo poslom, učestala razočaranja, prekid veze s voljenom osobom zbog smrti, razvoda ili odvojenog života.

„Ostali čimbenici koji mogu pridonijeti razvoju depresije su: - tjelesne bolesti (oboljeli od teških tjelesnih bolesti, npr. moždanog udara, raka, bolesti štitnjače češće obolijevaju od depresije),
- žene nakon poroda posebno su osjetljive (poslijeporođajna tuga duljeg trajanja),
- naslijeđe (ako netko u obitelji ima depresiju),
- neki lijekovi kojise upotrebljavaju u liječenju povišenog krvnog tlaka, hormoni,

Kako prepoznati depresiju?

1. Depresija je bolest, jednako kao i povišen krvni tlak ili šećerna bolest.
„2. Ne smijete biti posramljeni ako ste depresivni, izrecite kako se osjećate!
„3. Neka Vaš liječnik zna sve o Vašim tegobama.
„4. Postoje učinkoviti načini liječenja depresije i ponovni povratak u  normalan život bez patnje.
„5. Depresija je bolest koja uzrokuje smetnje u osjećajnoj, ali i u tjelesnoj  sferi pojedinca. Većina ljudi tijekom života iskusi žalosno raspoloženje.
„6. Stresni događaji, poput smrti u obitelji ili financijskih problema, mogu biti povod za depresiju, a ponekad se ljudi osjećaju depresivni bez  ikakvog jasnog razloga.
7. Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba konstantno osjeća žalosno svakog dana u razdoblju od dvatjedna ili duže i kad je više ništa  ne može razveseliti.
„8. Depresivni bolesnici stalno su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni.
„9.Ravnodušni, bez ideja, apatični, s gubitkom životne radosti, no u nekim slučajevima bolesnici mogu biti i pojačano napeti, nemirni i razdražljivi.
„10. Ljudi oboljeli od depresije mogu osjećati pretjerani sram ili krivnju.
„11. Mogu se opširno baviti mišlju o smrti i umiranju, uključujući i ideje o samoubojstvu.
„12. Što više oboljeli od depresije nauči o depresiji i što više sudjeluje u programu svoga liječenja, lakše će se osloboditi depresivnih simptoma.
„13. Izlječenje nikada ne dolazi trenutno, "preko noći": potrebno je više tjedana liječenja da bi se oboljeli osjećao bolje, stoga treba biti strpljiv.