Mentalne manifestacije

Cilj borba/bijeg odgovora je da upozori na potencijalnu opasnost. Zbog toga, kada se aktivira, mentalni prioritet je potraga za potencijalnom prijetnjom u okruženju. U ovom stanju osoba je vrlo napeta. Vrlo je teško da se koncentriše na bilo kakvu aktivnost jer je um istreniran da traži potencijalne prijetnje i da ne odustane dok ih ne pronađe. Čim panični napad udari, mnogo ljudi traži najbrži i najlakši izlaz iz okruženja u kome se nalaze, kao što je napuštanje reda u banci i izlazak napolje. Ponekad anksioznost može da se poveća ako pomislimo da ćemo se odlaskom osramotiti.
Ako imate panični napad na radnom mjestu, ali morate da dovršite radni zadatak, razumljivo je da ćete se teško moći skoncentrisati. Vrlo je uobičajeno da postanete uznemireni i bijesni u ovakvoj situaciji. Uvijek bi trebali da uzimate pauze u radu i odlazite na svjež vazduh kad god je moguće. U drugim situacijama, kada se, tokom paničnog napada, nikakva prijetnja ne može pronaći, um se okreće unutra i razmatra koje su to moguće fizičke bolesti od kojih tijelo pati. To se kreće od razmišljanja da bi moglo biti od nečeg što ste pojeli, do mogućnosti da se doživi srčani udar.
Goruće pitanje je: Zašto se borba/bijeg odgovor aktivira tokom paničnog napada kada očito nema ničega čega se treba plašiti?

Drugi fizički efekti paničnog napada

Postoji mnogo efekata koje uzrokuje panični napad, ali ni jedan od njih, ni na koji način, nije štetan. Na primjer, proširene zjenice, da bi u njih ušlo više svjetla, mogu rezultovati pomućenim vidom ili da vidimo “zvjezdice” , zatim smanjenje lučenja pljuvačke, što rezultuje suvim ustima, smanjenje aktivnosti u crijevima, što uzrokuje mučninu, težinu u stomaku, čak i proliv. Konačno, mnoge mišićne grupe se naprežu u pripremi za “bori se ili bjeţži” i to rezultuje subjektivnim osjećajem napetosti, ponekad i pravim bolovima, kao i drhtanjem i tresenjem. Ukupno gledajući, borba/bijeg odgovor rezultuje aktiviranjem cijlog metabolizma tijela. Zato, osoba često osjeća vrućinu, a pošto proces uzima mnogo energije, javlja se i osjećaj umora i iscrpljenosti.

Efekti na disanje

Jedan od najstrašnijih efekata paničnog napada je strah od gušenja. Veoma je uobičajeno da se prilikom paničnog napada osjeća pritisak u grudima ili grlu. Siguran sam da ste svi nekad pomislili da ćete se ugušiti. Iz mnogih slucajeva se može zaključiti da se anksioznost povećava iz straha da ćete prestati disati i  da ćete umrijeti. Može li panični napad zaustaviti disanje? Ne. Panični napad je povezan sa povećanjem brzine i dubine disanja. Ovo ima očitu važnost za odbranu tijela budući da tkivo treba više kiseonika da se pripremi za akciju. Osjećaji prouzrokovani ubrzanim disanjem mogu biti gubitak daha, hiperventilacija, osjećaj gušenja ili davljenja, čak i bol i stezanje u grudima. Pravi problem je da su ove senzacije uljez u našem tijelu i da nam nisu prirodne.

Kardiovaskularni efekti

Aktivnost u simpatičkom nervnom sistemu povećava naše otkucaje srca, ubrzava protok krvi kroz tijelo, osigurava da su sva područja snabdjevena kiseonikom i uklanja štetne supstance. To se dešava da bi se tijelo pripremilo na akciju. Fascinantna karakteristika “bori se ili bježi” mehanizma, jeste da se krv sužavanjem krvnih sudova preusmjerava iz područja gdje trenutno nije potrebna
u područja gdje je hitno potrebna. Na primjer, ako će se desiti fizički napad, da bi manje krvi bilo izgubljeno, krv iz kože i prstiju na nogama i rukama odlazi u “aktivna područja” kao što su bedra i
bicepsi da bi pomogla tijelu da se pripremi za akciju. Zbog ovoga mnogi osjećaju obamrlost i trnce tokom paničnog napada, često ih pogrešno tumačeći kao rizik po zdravlje, kao što je prethodnica za srčani napad. Zanimljivo, mnogi ljudi koji pate od anksioznosti često misle da imaju problema
sa srcem. Ako ste stvarno zabrinuti da je to tako, onda posjetite kardiologa da to provjeri. Bar možete tu brigu da skinete s vrata.

Fizičke manifestacije paničnog napada

Nervoze i hemijski efekti

Kada se suoči sa opasnošću, mozak šalje signale nervnom sistemu. To je sistem koji je odgovoran da tijelo digne za akciju i da ga takođe i smiri i vrati u ravnotežu. Da bi mogao da obavlja ove dvije vitalne funkcije, autonomni nervni sistem ima dva pododjeljka, simpatički nervni sistem i parasimpatički nervni sistem. Simpatički nervni sistem je onaj o kome želimo sve da znamo jer diže naše tijelo za akciju, priprema nas za “bori se ili bježi” odgovor, dok je parasimpatički nervni sistem onaj koji volimo jer nas smiruje i vraća u ravnotežu. Kada je bilo koji od ovih sistema aktiviran, oni stimulišu cijelo tijelo, što rezultuje efektom “sve ili ništa”. Ovo objašnjava zašto se javlja panični napad, osoba osjeća niz različitih senzacija u svom tijelu. Simpatički nervni sistem je odgovoran za oslobađanje adrenalina iz nadbubreţne ţlijezde. To su male žlijezde smještene iznad bubrega. Međutim, manje je poznato da nadbubrene đlijezde oslobađaju adrenalin takođe i da bi tijelo moglo
da funkcioniše. Kada panični napad počne, ne isključuje se tako lako kao što se uključuje.