Mericizam (poremećaj hranjenja)

Mericizam je takođe vezan za infantilni period, prve dvije godine života, a zabilježeni su slučajevi pojave mericizma i nakon tri nedjelje od rođenja. Radi se o poremećaju koji se ispoljava u vidu vraćanja i  prežvakavanja hrane. Ako su u pitanju male količine hrane, najčešće prolazi bez posledica, ali ako se javlja učestalo i ako se radi o većim količinama hrane, može dovesti do pothranjenosti i određenih biohemijskih komplikacija. I ovaj poremećaj često u osnovi ima neki organski problem /dilatacija donjeg djela jednjaka, pilorospazam, dilatacija želuca//Milosavljević,op.cit./, ali opet kada govorimo o bebi kao interaktivnom biću koje se stalno kreće kroz svoj interaktivni prostor, onda moramo računati da, čak i kada se radi o somatskoj predusretljivosti za pojavu ove vrste poremećaja, interakcija mu daje dodatnu dimenziju. Organski problemi ipak se ne nalaze kod brojne djece sa mericizmom, što stvara osnov da se vjeruje, da ovaj problem može biti isključivo uslovljen emocionalnim činiocima. Sam položaj djeteta dok ruminira hranu i utisak da je za to vrijeme apsorbovano tom radnjom sa sniženom reaktivnošću prema okolini, upućuje na to da dijete u ruminaciji nalazi izvjesnu vrstu zadovoljstva i da mu to može pomoći u smanjenju napetosti, poslu, koji  majka nije uspjela da uspješno obavi. Opisani su slučajevi mericizma kombinovanog sa drugim psihosomatskim poremećajima /Matković,1992/ pri čemu je opet, prolongirana opservacija pokazala da dijete nema odgovarajuću figuru sa kojom je uspostavilo rani emocionalni odnos, da pokazuje sklonost nediskriminativnom kačenju za bilo koju osobu, koja mu se nađe u vidokrugu, što opet ukazuje da problem mericizma treba ponekad posmatrati u kontekstu defekta u ranoj interakciji, ili pak u kontekstu izlaganja separacijama, kojesu za dijete vrlo bolne, posebno između 6 mjeseci i 4 godine. Mericizam, dakle može predstavljati otkriveni način samotješenja u nedostatku odgovarajuće afektivne vezanosti pri čemu tjelesno zadovoljstvo koje se na ovaj način postiže ima sličnosti sa infantilnom masturbacijom, koja je takođe često rezultat emocionalnog napuštanja i odbacivanja – ono što ne nudi majka, a djetetu je nužno, biva nadoknađeno okretanjem vlastitom tijelu preko koga se odašilje napetost. U slučaju mericizma, hrana koja se ruminira može biti u funkciji prelaznog objekta – objekta koji fantazijski pomaže da se prevladaju bolna osjećanja i separaciona anksioznost.

Infantilna kolika

Infantilna kolika su problemi koji su pedijatrima dobro poznati i  zbog kojih uznemirene majke često posjećuju njihove ordinacije, nemoćne  da se izbore sa ovim problemom ni lijekovima, ni hranom, ni beskrajnim njihanjem i raznolikim načinima tješenja. Pedijatri takođe znaju razne organske etiološke hipoteze o nastanku grčeva /intestinalna hipertonija, koja se u principu smanjuje do kraja trećeg mjeseca//Milosavljević,1977/,  ali ne i najefikasniji način da u ovom slučaju pomognu. Majke, pak, često  panično hrane djecu, pokušavajući da ih umire, što ponekad privremeno i uspijevaju, ali se bolni grčevu ubrzo još više intenziviraju. Najveću korist, dakle u ovom slučaju predstavlja smiren i ohrabrujući stav pedijatra, koji će pomoći u redukovanju majčine anksioznosti i savjet da se beba u takvom slučaju pokuša umiriti cuclom-varalicom, umjesto mlijekom, što može pomoći djelimičnom odvođenju i rasterećenju napetosti i umirivanju oba partnera u dijadi, te konačno, strpljivijem čekanju majke da grčevi  aspontano prestanu.

Anoreksija novorođenčeta

Najčešće je primarno konstitucionalne prirode, ali se održava i produbljuje sa majčinom zabrinutošću i  anksioznošću, sa njenim pokušajem da po svaku cijenu nahrani bebu i to u  količini koju ona procjenjuje prikladnom. Takva interakcija brzo će učiniti hranjenje mučnim za oba partnera u dijadi, a može se pojaviti i povraćanje, poremećaj spavanja, opšta razdražljivost. Ako je majka senzibilna, ako ima  osjetljivosti za svoju bebu, za njene temperamentalne karakteristike, za eventualnu primarno sniženu toleranciju na stimulaciju, ona će moći zajedno sa bebom da strpljivo slijedi njen ritam i da ne ubacuje u nju svoje  uznemiravajuće anksioznosti. Sa nekim bebama prosječno obdarena majka teško se usklađuje, jer one traže posebnu senzitivnost i otkrivanje specifičnih kanala komunikacije. Problemi sahranjenjem koji su u startu
prisutni, a vezani su za konstituciju bebe često su provokacija za brojne unutrašnje konflikte majke,koji su instalirani tokom njenog infantilnog razvoja, a koji ulaze u interaktivni prostor stvarajući cirkulus viciozus.Upravo su problemi sa hranjenjem u najranijem uzrastu i podstakli ideju da se kod novorođenčeta pedijatar bavi interakcijom, a ne samom bebom, jer, kako je Vinikot rekao, ne postoji takva stvar kao što je
beba, jer se ona ne može posmatrati izvan interakcije sa majkom. Pedijatri, pedopsihijatri i psiholozi danas u svijetu rade zajedno u timu i obučavaju se za rane intervencije kod ovih problema, pri čemu se ispituju doprinosi majke interakciji i, budući da u u ovom slučaju majke visoko motivisane za otklanjanje simptoma kod bebe, čersto su dovoljna 2-3 razgovora da se otkrije nesvjesna režija, koju je majka napravila, doprinoseći stvaranju simptoma. Ovdje treba imati na umu da nije problem samo u tome što beba  neće dobijati na težini i somatski napredovati, što je svakako bitan aspekt problema, nego što će, u slučaju ranog nesklada u odnosu, prva iskustva deponovana u unutarpsihičkom prostoru o sebi i svijetu oko sebe biti bolna i kao takva  će predstavljati lošu osnovu za dalji emocionalni razvoj. Pribjegavanje povraćanju kod psihološki nediferenciranog organizma može biti jedini način da se oslobodi ovih unutrašnjih bolnih sadržaja.

Tipovi bulimije nervoze

Postoje dva tipa bulimije:
1.  PURGATIVNI   TIP  (nakon   epizode   prejedanja,   osoba   se   "prazni"   samoizazvanim povraćanje mililaksativima i diureticima),
2.  NEPURGATIVNI   TIP  (nakon   epizode   prejedanja,   osoba   pribjegava   nekim   drugim neprikladnim   ponašanjima,   npr.   post   ili   pretjerano   tjelesno   vježbanje,   ali   ne   koristi
samoizazvano povraćanje, laksativenidiuretike).
Prema  DSM  –   IV  (1996)  bulimiju   je   moguće   dijagnosticirati   ako  su   zadovoljeni sljedeći kriteiji:
A) Ponavljane epizode prejedanja. Pojedina epizoda prejedanja karakterizirana je s oba sljedeća elementa: 

(1) jedenje u određenom vremenskom razdoblju (npr. unutar dva sata) količine hrane koja je značajno veća nego što bi većina osoba pojela za isto  vrijeme i u sličnim okolnostima,

(2) osjećaj gubitka kontrole nad uzimanjem hrane tijekom epizode (npr. osjećaj das e nemože prestati s jedenjem ili da se ne može kontrolirati što i koliko se jede).
B)Ponavljano neodgovarajuće kompenzacijsko ponašanje ne bi li sespriječilo  povećanje težine, kao što su: samoizazvano povraćanje, zloporaba laksativa,  diuretika, sredstava za klistiranje ili drugih lijekova, post ili pretjerano tjelesno vježbanje.
C)Prejedanje i neodgovarajuće kompenzacijsko ponašanje javljaju se, prosječno, najmanje dva put tijekom tri mjeseca.
D)Samo procjena pretjerano ovisi o obliku i težini tijela.
E)Poremećaj se ne javlja isključivo tijekom epizoda anoreksije.